U zaprešićkom dvorcu Lužnica 9. lipnja je održana prva eko konferencija na području LAG-a Sava, a ugostila je mnoge dionike s područja eko poljoprivrede koji su na okruglom stolu raspravljali o gorućim temama u tom sektoru, od problema s pravilnicima, preko certificiranja i kontrole eko uzgoja, do poteškoća u samom uzgoju i plasmanu na tržište. O stanju na domaćem tržištu ispred Biovege govorila je Jadranka Boban Pejić.
Okrugli stol je otvoren pitanjima za pomoćnika Ministra poljoprivrede Krešimira Ivančića, kojega se pitalo o pravilnom korištenju eko oznaka, odnosno stvarnoj kvaliteti onoga što pojedini proizvođači deklariraju kao eko, a nemaju potvrdnicu za sve što prodaju. Ivančić je odgovorio da Poljoprivredna inspekcija vrši kontrolu na terenu, međutim nema mogućnost kontrole i sankcioniranja baš svih nepravilnosti, te navodi da se sumnje mogu prijaviti nadležnim institucijama koje će reagirati i kazniti prekršitelje novčanom kaznom od 30.000 do 100.000kn.
Dotaknuo se i nelogičnosti iz Pravilnika poput nepostojanja terenskih kontrola u periodu 1. studenog do 1. ožujka, jer se i tada pojedine poljoprivredne kulture uzgajaju, beru i prerađuju poput primjerice maslina. Kazao je da će se ići u izmjene Pravilnika kojima će se doskočiti i toj problematici, te će se nastaviti raditi na prethodno postavljenim ciljevima ekološke poljoprivrede, jer iako je do sada puno toga odrađeno u sektoru, postoji još mnogo posla, a koncentrirat će se na reguliranje, financiranje i savjetovanje ekoloških poljoprivrednih proizvođača. Dodaje i da će Ministarstvo poljoprivrede već iduće godine krenuti s programiranjem odnosno izradom financijskog plana za novo programsko razdoblje.
Na Krešimira Ivančića se nadovezuje i Jelena Petrov iz javne ustanove ReraSD koja kaže kako su u Splitsko-Dalmatinskoj županiji već napravili svojevrstan akcijski plan temeljen na savjetovanju i financiranju, te da smatra kako bi takvi planovi mogli poslužiti kao osnova za izradu jedinstvenog plana ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj.
Petrov se dotaknula i nove Uredbe EU o ekološkoj poljoprivredi te osnovnih razloga zbog kojih je ona štetna za eko sektor, a iako nema još konačne odluke 17 zemalja Unije je glasovalo protiv navedene uredbe zbog četiri primarna razloga, a to su: 0 rezidua, odnosno kažnjavanje proizvođača oduzimanjem eko certifikata ukoliko se u finalnom proizvodu nađu ostaci nedopuštenih tvari u eko proizvodnji, što je problem jer se ne kontrolira sama proizvodnja već finalni proizvod; zatim uvoz u EU iz drugih zemalja (poput Ugande), gdje se Uredbom ne uzima u obzir standarde tih zemalja; sustav kontrole, točnije mogućnost da kontrolna tijela provjeravaju rizičnost proizvođača; te specifikacija soli koja je anorganska tvar i ne bi se trebala certificirati kao organska.
Petrov dodaje i da je fokus sada na regulativama i standardima, umjesto na stvaranju sustava povjerenja odnosno sustavu koji može surađivati.
Ivančić dodaje da Kina posebno provjerava sve zemlje iz EU koje u Kinu izvoze svoje proizvode, te ne smatra da bi trebalo biti blagonaklon prema zemljama koje izvoze svoje proizvode u EU.
Na temu se nadovezuje i Konrad Hauptfleisch, voditelj IFOAM Akademije koji kaže kako u svjetskoj trgovini trenutno postoji 80 regulativa i 200 različitih standarada, te smatra da tu ne treba ići bilateralni pristupom jer bi se problematika tako rješavala godinama. On predlaže plulateralni pristup kao dugoročno rješenje, ali do toga tek treba doći, organizacija koju predstavlja (IFOAM) promovira pristup zajedničke ekvivalentne točke po kojoj bi se sve dalje reguliralo.
Hauptfleisch se dotaknuo i svjetskih trendova i izazova u eko poljoprivredi, te kazao kako izazov nije tržište, nego sama eko proizvodnja koja na svjetskoj razini čini svega 3-4%. Iako se vidi trend povećanja eko proizvoda na tržištu, ne vidi se sukladno tome i povećanje, odnosno konverzija površina. Ekološka proizvodnja zahtjeva političku i tehničku podršku, a ujedno je podložna klimatskim promjenama te je to isto tako veliki izazov takve proizvodnje, kao primjerice u Africi gdje je taj utjecaj najizraženiji.
Osvrnuo se i na kontinuirani nedostatak ponude, te kazao kako treba krenuti od tri područja djelovanja, a to su: proizvodnja, distribucija i potražnja. Na globalnoj razini je potražnja velika, što možda na lokalnoj razini nije vidljivo.
Božidar Benko, docent na Agronomskom fakultetu u Zagrebu objašnjava da je razlog što je svega 30-tak hektara u Hrvatskoj pod ekološkom proizvodnjom povrća u zaštićenim prostorima zapravo specifična tehnologija proizvodnje koja poskupljuje proizvodnju, niz bolesti i štetnika, a zarada je nedostatna za pokrivanje troškova. Ističe i važnost usklađenja u korištenju dozvoljenih sredstava u eko proizvodnji sa zemljama EU.
Dotaknuo se i formalnog obrazovanja iz ekološke poljoprivrede koje je na Agronomskom fakultetu dostupno od 2006. godine, a Fakultet u 2018. planira i obrazovanje odnosno cjeloživotno učenje gdje će primjerice LAG-ovi moći zatražiti održavanje radionica pod stručnim vodstvom od strane Agronomskog fakulteta za proizvođače sa svojih područja, temeljem kojih će oni moći dobiti i odgovarajuće potvrde.
Ana Marušić Lisac iz kontrolnog tijela BIOTEHNICON je objasnila koja je svrha kontrolnih tijela u Hrvatskoj, te način na koji oni surađuju sa proizvođačima, odnosno nadležnim institucijama. Naime kontrolna tijela ne sankcioniraju proizvođače ukoliko naiđu na nepravilnosti, nego slijedom toga ne izdaju certifikate niti potvrdnice proizvođačima, a i sami su podložni kontrolama od strane Agencije za akreditacije.
Postoji Katalog kojim se propisuju sankcije proizvođačima, a kontrolna tijela su dužna vršiti provjere na terenu i prije isplate poticaja za eko poljoprivredu proizvođačima, prije nego ih Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju odobri. Istaknula je i kako nije zadovoljna pozicijom kontrolnih tijela, te naglašava njihovu važnost u osiguravaju proizvodnje u skladu sa regulativom.
Kontrolna tijela također ne savjetuju proizvođače, već se proizvođači za savjete moraju obratiti Savjetodavnoj službi u čije ime je govorila Marija Ševar, koja je na temu stručne osposobljenosti kolega iz Savjetodavne službe koji su tu na raspolaganju poljoprivrednicima za savjetovanje u eko sektoru kazala kako je od 273 zaposlena u Savjetodavnoj službi 204 inženjera agronomije.
Pri Savjetodavnoj službi se održava neformalno obrazovanje propisano Ministarstvom poljoprivrede, a koje su svi proizvođači u ekološkoj poljoprivredi dužni proći.
O plasmanu ekoloških proizvoda na tržište govorila je Jadranka Boban Pejić iz BIOVEGE koja je kazala da je kod nas prisutan dvocifreni porast potražnje, ali da je potrebno educirati kupce da znaju prepoznati prave proizvode jer su onda oni za te proizvode spremni izdvojiti više novaca, te da o kupcima ovisi i razvoj tržišta. Kupci mahom traže svježe voće i povrće lokalnih domaćih proizvođača, a paradoks je da su najprodavanije banane. U usporedbi s Danskom koja ima znatno bolji životni standard od Hrvatske gdje kupci na ekološki uzgojenu hrani izdvajaju 150-200 eura mjesečno, u Hrvatskoj je to svega 20-30 eura, ali naglašava kod nas su i drugačiji uvjeti života.
Kao najveći problem domaćih proizvođača da plasiraju svoje proizvode na police domaćih eko trgovina vidi marketing od izgleda proizvoda do označavanja sukladno regulativom, poznavanje tržišta i zahtjeva tržišta, proizvesti ono čega nema poput primjerice cvjetače i brokule, te problem transporta i skladištenja. Smatra kako bi se niz problema mogao riješiti udruživanjem u proizvođačke organizacije i zajedničkim nastupom na tržištu.
Kao proizvođač Božica Žeželj s OPG-a Žeželj kaže da su klimatski uvjeti i elementarne nepogode najveći problem u njihovoj proizvodnji, te da dvije godine za redom nisu imali jabuka. Proizvode voće, no zbog zastarjelih strojeva trebali bi aplicirati na EU natječaje.
Kod problema financiranja postavilo se pitanje i Zadruzi za etično financiranje kao preteči buduće Etične banke, u čije ime je govorio Goran Jeras, koji je kazao da za sada predfinanciraju jedino LAG-ove, no sa osnutkom Etične banke krenuti će i u financiranje poljoprivrednih projekata.
Krešimir Ivančić se tu nadovezao da je u planu da se bespovratna sredstva zamijene kreditiranjem sa izrazito niskim kamatama (0,5-1%) kojima bi se mogli financirati i projekti koji do sada nisu mogli biti financirani kroz mjere ruralnog razvoja poput kupnja domaćih životinja kroz Mjeru 4.
O primjerima iz prakse posjetitelji konferencije su mogli saznati na OPG-u Matije Cetinić-Frankosa ujedno i upravitelja Zadruge Berry Organica, koji je na svojoj plantaži bobičastog voća u Mariji Gorici zainteresiranima govorio o izazovima i svakodnevnim obavezama jednog gospodarstva u ekološkom uzgoju.
Konferencija je sufinancirana sredstvima Zagrebačke županije i Europske unije.